Ponekad jedemo ne zato što smo gladni, već zato što smo pod stresom, usamljeni ili dosadno nam je. Ovo se zove emocionalno jedenje i može dovesti do unosa hrane koji našem tijelu zapravo nije potreban. Prvi korak u prevenciji je prepoznati razliku između fizičke i emocionalne gladi.
Fizička glad dolazi postupno, a emocionalna je često iznenadna i specifična – primjerice želja za slatkim ili masnim. U takvim trenucima korisno je zastati i zapitati se: „Jesam li stvarno gladan?“ Ako je odgovor ne, moguće je pronaći druge načine da se nosimo s emocijama – poput šetnje, razgovora s prijateljem ili opuštajuće aktivnosti.